Dobrodošli na našu stranicu. Ako tražite informacije i podršku vezanu za Ashermanov sindrom, intrauterine adhezije/ožiljke ili slične probleme došli ste na pravo mjesto.

Ashermanov sindrom (ili intrauterine adhezije/ožiljci ili sinehije) je uvjetno stečeno stanje, a karakterizira ga stvaranje adhezija (ožiljkastog tkiva) unutar maternice. U mnogim slučajevima prednje i stražnje stjenke maternice se lijepe jedne s drugima. U drugim slučajevima, adhezija obuhvaća samo manji dio maternice. Opseg adhezija određuje je li slučaj blag, umjeren ili težak. Adhezije mogu biti tanke ili debele, a obično nema vaskularizacije, što je važan čimbenik koji pomaže u liječenju.

Ashermanov sindrom nastaje kada se zbog oštećenja sluznice endometrija aktivira prirodan proces organizma da se oporavi, tj. pokušava oštećena područja ponovno spojiti. Najčešće, intrauterine adhezije se pojavljuju nakon dilatacije i kiretaže (D & C) koja je izvedena zbog propuštenog (missed ab.) ili nepotpunog pobačaja, zaostale posteljice sa ili bez krvarenja nakon poroda ili namjernog pobačaja.

D&C vezane uz trudnoću primjećuju se u 90% slučajeva Ashermanovog sindroma. Ponekad se adhezije također javljaju nakon operacija zdjelice, kao što je carski rez, kirurško uklanjanje polipa, te u zemljama u razvoju, kao rezultat infekcije, genitalne tuberkuloze ili šistosomiaze.

Postoji 25% rizika od razvoja Ashermanovog sindroma nakon D & C koja se izvodi 2 do 4 tjedna poslije poroda . D&C također može dovesti do Ashermanovog sindroma u 30,9% postupaka zbog missed ab. i 6,4% postupaka zbog nepotpunog pobačaja . Rizik od Ashermanovog sindroma povećava se brojem D & C koji se obavlja. Nakon jednog izvođenja rizik je 16%, međutim, nakon 3 ili više D & C, rizik se povećava na 32% . Svaki slučaj Ashermanovog sindroma je različit, a uzrok se mora odrediti po pravilu ˝od slučaja do slučaja˝. U nekim slučajevima, sindrom može biti uzrokovan pretjerano "agresivnom" D & C. Međutim, to je rijetkost. Veća mogućnost je da se posteljica preduboko usadila u tkivo maternice, a tad je vrlo teško očistiti zahvaćeni dio.

Postoji varijanta Ashermanovog sindroma pod nazivom "nesljepljeni Asherman ili endometrijalna skleroza˝ koju je puno teže liječiti. U tom slučaju, mogu postojati adhezije, ali stijenke maternice nisu sljepljene jedna za drugu. Umjesto toga, endometrij je ogoljen. Iako kiretaža može uzrokovati ovo stanje, vjerojatnije je da će do njega doći nakon operacije maternice, kao što je uklanjanje mioma. U tim slučajevima endometrij, ili barem njezin bazalni sloj, je uklonjen ili uništen.

Ashermanov sindrom se teško može dokazati rutinskom dijagnostičkom pretragom poput UZV-a. Procjenjuje se da utječe na 1,5 posto žena koje se podvrgavaju histerosalpingografiji (HSG), između 5 i 39% žena sa spontanim pobačajima, i do 40% pacijenata koji su prošli D & C zbog zadržanog koceptualnog tkiva nakon poroda ili nepotpunog pobačaja.

Izravna vizualizacija maternice prilikom histeroskopije je najpouzdanija metoda za dijagnozu. Ostale metode su sonohisterografija (SHG) i histerosalpingogram (HSG).

U idealnom slučaju, prevencija je najbolje rješenje. Predloženo je već 1993. da bi učestalost intrauterine adhezije (IUA) mogao biti manji nakon medicinske evakuacije (npr., Misprostol) maternice, čime se izbjegavaju intrauterini zahvati. Jedno istraživanje podržava ovaj prijedlog, što pokazuje da žene koje su liječile missed ab. s Misoprostolom nisu razvile IUA, dok je 7,7% od onih koje su prošle kroz D & C jesu. Prednost Misoprostola je da se može koristiti za evakuaciju, ne samo nakon pobačaja, nego i zbog zadržane posteljice ili krvarenja nakon poroda. Uz to, D & C bi trebala biti izvedena pod vodstvom ultrazvuka, a ne na slijepo. To bi osiguralo liječniku da prekine struganje sluznice kada se sve zadržano tkivo ukloni, čime se izbjegavaju ozljede. Što se ranije identificira pobačaj, manja je vjerojatnost pojavljivanja Ashermanovog sindroma. Stoga, momentalnom evakuacijom nakon smrti fetusa može se spriječiti IUA.

Ashermanov sindrom mora liječiti vrlo iskusan kirurg histeroskopijom (ponekad uz pomoć laparoskopa). Tih nekoliko kirurga dovoljno iskusnih u liječenju teškog Ashermanovog sindroma preporučuju izbjegavanje izvora energije unutar maternice (to znači uklanjanje ožiljaka škarama, a ne resektoskopom ili laserom, iako se ne slažu svi liječnici s tim). Adhezije imaju tendenciju da se ponovno pojave, osobito u težim slučajevima. Postoje različite metode kako bi se spriječilo ponovno ožiljkavanje tkiva nakon operacije. Mnogi kirurzi će propisati estrogen koji će stimulirati maternicu da se obnovi i staviti udlagu ili balon kako bi se spriječilo spuštanje zidova u neposrednoj postoperativnoj fazi ozdravljenja. Ostali kirurzi preporučuju tjednu ambulantnu histeroskopiju nakon prve operacije kako bi očistili sve novoformirane adhezije.Trenutno još nije pronađena stopostotna metoda koja će imati pozitivan ishod...

Reproduktivne posljedice Ashermanovog sindroma, uključujući neplodnost, rekurentne pobačaje, zastoj rasta ploda, posteljice accrete i drugih, dobro su poznati. Međutim, za sve žene s intrauterinim ožiljcima i amenorejom, uključujući i one koje su možda završile s rađanjem, postoje i drugi problemi. Iako sekundarni izostanak menstruacije može biti zbog hormonalnog disbalansa, vjerojatnije je da je uzrokovano potpunim uništenjem endometrija ili zbog opstrukcije vrata maternice i donjeg dijela maternice, tako da se menstruacija ili zadržava u maternici (izaziva bol u zdjelici i vodi do stanja koje se naziva hematometra) ili otječe u trbušnu šupljinu što dovodi do endometrioze. Žene s Ashermanovim sindromom mogu razviti rak maternice, prije ili nakon menopauze. Međutim, iako je u normalnim okolnostima znak upozorenja od raka maternice prekomjerno krvarenje iz maternice, one s blokiranim menstrualnim tokom nemaju taj simptom, čak i ako se primjeti rast maternice. Stoga bi ultrazvuk trebao biti rutinski dio njihovog godišnjeg ginekološkog pregleda.

References may be found here.